Akademik Hrvoje Požar
(5. srpnja 1916. Knin. – 30. lipnja 1991. Zagreb) Inženjer, doktor tehničkih znanosti, sveučilišni profesor, znanstvenik svjetskog glasa, enciklopedist i akademik Hrvoje Požar nezaobilazna je i stožerna figura novije hrvatske povijesti na području tehničke znanosti i vrhunskih znanstvenih dostignuća. Imao je zapaženih uspjeha na svakom području kojim se tijekom radnoga vijeka posvetio, bez obzira radilo se o stručnom ili znanstvenom radu, predavanjima na fakultetu, nakladništvu, promišljaju novih tehničkih rješenja ili vlastitih metoda izračunavanja u energetici. Krčio je nove putove znanosti ogromnim znanjem i još upornijim radom. Iza svake njegove brojke, svakoga slova, svakoga doprinosa novome stajao je uloženi trud, sati i sati, mjeseci i godine rada, popravljanje rezultata vlastitih i tuđih dostignuća.

Stremio je sve boljem i boljem, postavivši zahtjevni cilj – savršenstvo. Mnogi bi na takvom putu posustali, ali ne i Hrvoje Požar, čovjek koji se nije mirio s neriješenim problemima i još više s mogućim porazom, izgubljenom bitkom u svojevrsnom ratu, kojeg je vodio cijeloga života, za originalna rješenja i nove znanstvene spoznaje. Uz mnoge vrline imao je i onu koju mnogi veliki ljudi nemaju pa je uporno i nesebično svoje znanje i iskustvo prenosio na mlađe – studente, asistente i suradnike. Učio ih je da vlastitim naporom i kritičkim preispitivanjem zadatka, na osnovi znanja koje im je davao, sami dođu do biti problema i vlastitog rješenja. Bio je – Učitelj ili kako su ga voljeli nazivati – Profesor. Bio je i rođeni vođa, okupljajući oko sebe i svojih ideja ambiciozne mlade inženjere, željne znanja te stručnog i znanstvenog dokazivanja. Neponovljivo se oduševljavao novim spoznajama, njegov je entuzijazam bio zarazan, radni tempo ubitačan, tako da su s njim ostajali samo najbolji, spremni na odricanja, ali i na vrhunske rezultate.

foto25Smatrao je rad osnovom svega, što je dokazivao čitavog života, obavljajući obaveze glavnog tajnika HAZU-a i poslove glavnog urednika Tehničke enciklopedije na posljednjem svesku čak i  teško bolestan. Za njega nije bilo neradnog dana ili godišnjeg odmora, jer su upravo to bili dani kada se najbolje mogao posvetiti onom što je najviše volio – radu i istraživanju. Nije se ustručavao kazati istinu i dokazati je, ali poglavito stručnoj javnosti, a hoće li je prihvatiti politika i političari nije mnogo mario. Nikada nije ulazio u jalove sukobe sa svojim neistomišljenicima, jer je smatrao dovoljnim jednom iznijeti svoje utemeljeno mišljenje. Medijski nije često istupao, svjestan snage politike nad znanjem, prepuštajući zainteresiranima rezultate svoga stručnog i znanstvenog rada.

Neprocjenjiv je njegov doprinos kojim se studij elektrotehnike u Zagrebu svrstao uz bok svjetskim elektrotehničkim fakultetima. U materijalnom i duhovnom razvitku fakulteta ugrađene su mnoge analize i sinteze profesora Požara, a njegovi su prijedlozi i savjeti utkani i u današnji svjetonazor. Usporedno djelovanju na ETF-u i Akademiji, sudjelovao je u radu Instituta za elektroprivredu u Zagrebu, iz kojeg se razvio Energetski institut koji danas nosi njegovo ime. Utemeljitelj je svjetski poznate Zagrebačke energetske škole. Akademik Požar najugledniji je suvremeni hrvatski enciklopedist za tehničke znanosti i struke. Bio je glavni urednik Tehničke enciklopedije od 6. do 12. sveska. Profesor i akademik Hrvoje Požar objavio je preko 330 znanstvenih i stručnih radova te studija, skripata i knjiga s područja energetike, ukupno blizu trideset tisuća stranica.